Do današnjeg dana prapovijest i antika ostavili su više poznatih tragova života i naseljenosti na ovom području. Prvi poznati zapis u kojem se spominje Svetvinčenat datira iz 965. godine. Tim se zapisom potvrđivala vlast porečkih biskupa nad gradićem.
Ime Svetvinčenat, Sveti Vinčenat, Savičenta, San Vincenti proizašlo je iz imena zaštitnika ovoga mjesta i župe svetoga Vincencija (Vinka). Sveti Vincencije (lat. Vincentius) bio je đakon u Zaragozi u Španjolskoj. Kako je bio izvrstan propovjednik, često je umjesto svoga biskupa propovijedao Evanđelje - Božju riječ.
U IV. stoljeću, za vladavine cara Dioklecijana, velikog progonitelja kršćana, Vincencije je, ne htijući se odreći Krista, podnio mučeničku smrt.
Mjesto Svetvinčenat nastalo je zacijelo oko starodrevne opatijske crkve sv. Vincencija, gdje su, na prostoru današnjega mjesnoga groblja, benediktinci su sagradili crkvu i samostan te, u duhu svog glasovitog gesla "Ora et labora" (Moli i radi), privukli nove naseljenike. Bili su to počeci nastajanja mjesta. Opatija je utemeljena na prijelazu VIII./IX. st. po tadašnjom franačkom vlašću, a status župe dobila je u XII. st. Krajem istog stoljeća spominje se i kaptol. Istarski razvod (1275.-1395.) navodi župana svetog Vincenca opatije.
Gradićem su u davnini upravljali akvilejski patrijarsi, a od 1421. godine gotovo četristo godina vladala je Republika Venecija. Župa i mjesto bili su ckrveni feud porečkih biskupa do XVI. st., zatim obitelji Morossini i Grimani do XIX. st. Svetvinčenat je rano bio zahvaćen epidemijama kuge zajedno s cijelim dijelom Istre, zato je ponovno naseljavanje hrvatskim obiteljima započelo već u XIV. st. Početkom tog stoljeća napuštena je benediktinska opatija koju tadašnji porečki biskup dodjeljuje templarima. Cijeli posjed dolazi u vlasništvo obitelji Morosini 1331. godine, nakon njih u vlasništvo obitelji Krotendorf, te iznova porečkom biskupu i neko vrijeme dio je nasljednih austrijskih imanja u Istri. Obitelj Morosini završavaju obnovu kaštela 1485. godine, a postojao je već u XIII. st. Čitavo područje stradalo je tijekom rata početkom XVI. st. Tada je naselje Svetvinčenat i polovica imanja palo pod vlast Mlečana, a polovica ostala pod austrijskom vlašću. Mjesto i imanje dolazi u vlasništvo obitelj Grimani 1560. godine. Naselje i okolica ponovno su stradali u Uskočkom ratu, ali ga austrijsko-uskočka vojska nije nije uspjela osvojiti. Od 1628. godine na čitavo područje obitelj Grimani naseljava obitelji iz Dalmacije. Ta obitelj posjedovala je citavi feud do XIX. st. Nakon propasti Mletačke republike 1797. godine na području Svetvinčena zavilježen je veliki broj razbojstava. Oko 1805. godine u Svetvinčenat je umarširala francuska, Napolenonova vojska. Francuska će uprava ovdje trajati narednih osam godina. Godine 1813. austrijska vojska potiskuje Francuze iz Istre te Svetvičenat dolazi pod austrijsku vlast. Austrijska je uprava trajala nešto više od sto godina. Nakon Prvoga svjetskog rata, gradić potpada pod Kraljevinu Italiju, a nakon Drugog svjetskog rata, zajedno s cijelom Istrom, ulazi u sastav Hrvatske.
U župi su kroz povijest djelovale razne bratovštine: Sv. Roka, Sv. Germana, Gospe od Karmela i Presvetog Sakramenta. 1786. godine mletački senat naredio je rušenje svih poljskih crkava uz prethodno napuštanje i i desakralizaciju oltara. Tako je župa Svetvinčenat danas ostala bez deset poljskih bisera razasutih po župi.
Župa je u sastavu rovinjsko-kanfanarskog dekanata Porečke i Pulske biskupije. Graniči za župama: Žminj, Sv. Matej - Cere, Barban, Juršići, Bale i Kanfanar. Nalazi se na nadmorskoj visini od 310 metara. Župna crkva Navještenja BDM sagrađena je početkom XVI. st. Zvonik je u sklopu s crkvom visok 24 metra s 3 zvona. Župni arhiv od 1588. godine. Staro i prošireno groblje je oko nastarije, nekad i župne crkve, Sv. Vinka.
Crkve na području župe:
1. Navještenja BDM, sagrađena početkom XVI. st. (Svetvinčenat)
2. Sv. Vinko, đakon i mučenik, sagrađena u XII. st., freske iz XIII. st. (Svetvinčenat)
3. Sv. Katarina, djevica i mučenica, sagrađena u XIII. st., freske iz XIV. st., glagoljski grafiti iz XV-XVI. st. (Svetvinčenat)
4. Sv. Rok, sagrađena 1621. g. (Svetvinčenat)
5. Sv. Antun opat, sagrađena u XIV. st. (Svetvinčenat)
6. Sv.German, biskup, sagrađena u XII. st. (Režanci)
7. BDM od "Trih kunfini", prema predaji postojala je već u VII. st., današnja je sagrađena u XVII. st. (Boškari); (tromeđa Barban - Svetvinčenat - Vodnjan)
8. Gospa od zdravlja, sagrađena u XVIII. st. (Smoljanci)
Do 1786. godine u župi je postojalo još 10 crkava.
Naselja (26): SVETVINČENAT, Bibići, Bijažići, Bokordići, Boškari, Brhanići, Bričanci, Čabrunići, Foli, Frlini, Krančići, Krase, Krsani, Pajkovići, Pekici, Peresiji, Pusti, Pustijanci, Rapanji, Režanci, Salambati, Smoljanci, Šikuti, Štokovci, Vidulini, Žlapani.
Na ovom linku možete pročitati stručno obrađeni dio iz povijesti Župe
